Krvava bajka novog doba
Koliko je tuge i bola u srcima porodice posle ovakvih tragedija tesko je zamisliti. Kada vam najdraze bice ode na tako bolan nacin i ne mozete nista da ucinite ostane samo neizmerna tuga i teskoba.
Znate li koliko ih je koji su zbog ove bolesti otisli do sada? Malo je zvanicnih podataka. Ne govori se o tome. Kao da se sve zavrsilo kada je prestalo bombardovanje. A nije, tek je tada pocelo.
Podsetilo me na krvavu bajku, nisu svi istog dana rodjeni niti istog dana umrli ali su svi umrli od istog neprijatelja, od iste bolesti. Niko ih ne pominje, guramo taj problem pod tepih. Setimo se kad udje u nasu porodicu , medju nase prijatelje. I tada, borba da im se produzi zivot, i to je sve.
Kao majka koja je izgubila dete, vidim pred sobom krvnika koji je to ucinio i zelim da se barem kaze ko je i zasto je to uradio.
Ne interesuje me nikakva politika, niti stranke, samo zelim da ovaj narod shvati sta mu se desava i da digne glavu i upre prstom u ubice.
Jos koliko ce decenija proci da prodje ova opasnost to niko ne zna. Vreba iz vazduha, iz vode, iz zemlje.
Ne znam da li uopste postoji neko udruzenje u Srbiji koje se time bavi. Hajde da se organizujemo, da se nadje nacin da zdravstvene ustanove na vreme vrse preglede kako bi se sprecio razvoj bolesti. Nesto mora da se ucini!