Kao da umire svakog dana
Lek za tugu, ne postoji .
Vracate se unazad, sve godine truda da vase dete bude posteno, saosecajno. Da nikada drugome ne nanese zlo. Da postuje starije, porodicu i sve oko sebe, ako zeli da i njega neko postuje. Postane divna osoba, i onda se desi ovako nesto. Bolest, tuga, patnja. Zasto? Nema odgovora. Neko se grubo nasalio sa mnom i sa mojim zivotom. Ja znam ko je , ali nemam nista od toga. I onda kada bi se sudilo i presudilo zemljama koje su nas bombardovale svesno, sa ubilackim namerama i sa namerama da nam zatru potomstvo, ne bi mi bilo lakse.
Tu nema pomoci, samo naucis da zivis sa tugom. Ali, s druge strane, prema njemu i prema mnogim drugima bi se ucinila neka pravda. Krivac treba da bude kaznjen. I treba da bude na stubu srama.